Zbog Luisa Sepúlvede vratio sam se stripu

Krajem svibnja u Zagrebu je održan 28. festival stripa Crtani romani šou – Zagreb Comic Con. Među brojnim festivalskim gostima iz Hrvatske i inozemstva bio je i francuski scenarist i crtač Claude Cever. Neposredno pred početak festivala izdavačka kuća OZ Comics objavila je hrvatsko izdanje Ceverova stripa Priča o galebu i mačku koji ga je naučio letjeti. Riječ je o adaptaciji istoimenog romana za mlade čileanskog književnika Luisa Sepúlvede, o djelu koje je u stripu zaživjelo kao izuzetno šarmantna i duhovita priča za sve uzraste. Claude Cever tijekom festivala često se družio s posjetiteljima, a tu priliku iskoristili smo za razgovor s njim.

U predgovoru hrvatskom izdanju stripa napisali ste nekoliko riječi o tome kako je došlo do vaše adaptacije Sepúlvedina romana Priča o galebu i mačku koji ga je naučio letjeti. Možete li nam reći nešto detaljnije?

To se zapravo dogodilo sasvim slučajno. Moja je kći Sepúlvedin roman čitala 2018. godine, i jednom prilikom ostavila ga je na stolu u dnevnom boravku. Privukao me naslov romana, pa sam ga počeo i ja čitati. Jako mi se svidio. Dok sam čitao, cijelo sam vrijeme pred očima vidio crteže, odnosno strip koji bi se prema romanu mogao nacrtati. I tako sam počeo razmišljati o povratku stripu. Naime, tada se stripom nisam bavio već 25 godina, a po struci sam biolog. Taj me posao potpuno zaokupljao tih četvrt stoljeća, putovao sam po svijetu, tako da se stripom nisam ni stigao baviti. Međutim, Sepúlvedin roman jednostavno me oduševio, i nisam prestajao razmišljati o njemu. O svemu sam razgovarao sa svojom kćerkom, koja me dodatno potakla u odluci da se vratim stripu, rekavši mi kako je pravo vrijeme za to.

Postoje li neke teme ili motivi kojima vas je Sepúlvedin roman osobito privukao i zaintrigirao?

Kako sam vam rekao, roman je na mene ostavio snažan vizualni dojam. Dok sam ga čitao, protagonista mačka Zorbasa vidio sam kao superjunaka. Kao nekoga tko pomaže slabijim životinjama, ali se također bori protiv zla i nepravde. Roman sam doživio kao priču o suprotnosti između snage i slabosti, i o tome kako snaga i slabost ne moraju uvijek biti međusobno suprotstavljene. One mogu biti i u dobrim odnosima, mogu zajednički djelovati. Na toj se razini moje čitanje romana pretvorilo u pravi užitak. Zapravo u fascinaciju, jer sam uistinu bio fasciniran njime.

Izd. OZ Comics, Zagreb, 2025, prev. M. Sinković

Sepúlveda je osobno odobrio vašu strip adaptaciju romana. Kontaktirali ste ga, razgovarali s njim. Kakve ste dojmove stekli o njemu?

Slikovito bih mogao reći da je Sepúlveda bio raskošan čovjek. Raskošan u svakom smislu. Naravno, kao umjetnik, jer je bio velik pisac, ali i na osobnoj razini. Kad smo se upoznali, doživio sam ga kao pravog diva. Kao snažnu osobu, jer je bio krupan. Istovremeno i kao nježnog diva, odnosno ranjivog diva. Bio je bolestan. Bolovao je od tuberkuloze, koju je dobio još u čileanskom zatvoru. Bio je protivnik režima Augusta Pinocheta, zbog čega je bio uhićen i strpan u zatvor. Zbog tuberkuloze je imao zdravstvenih problema do kraja života. Tako da sam ga doživio i kao ranjivog diva, kao osobu koja je u razgovorima uvijek bila vrlo blaga i uljudna. Mislim da se takva njegova osobnost sjajno odražava u romanu Priča o galebu i mačku koji ga je naučio letjeti. U njemu samome oslikavala se suprotnost snage i slabosti, ili podvojenost tih osobina. A onda je sve to prenio u roman. Tako da bih rekao da je roman zapravo njegov portret. To je upravo on.

Priča romana na prvi je pogled jednostavna. Galebica Kenga nastrada zbog naftne mrlje iz jednog tankera, jedva se dovuče do luke u Hamburgu, i tu pronađe mačka Zorbasa koji joj obeća da će se skrbiti o njezinu mladunčetu koje se tek treba izleći. Međutim, važni su značenjski slojevi djela. Koliko je bilo zahtjevno sve to prenijeti u strip?

Mislim da je bilo zahtjevno. Roman se bavi temama koje su itekako aktualne u današnjem vremenu. Govori nam ono što svakako moramo čuti. Mora ga se razumjeti na više razina, jer ga je Sepúlveda zamislio i napisao upravo na takav način. Od samog početka bio je prilično drugačiji od njegovih ostalih djela. U korijenu svega bile su priče koje je pisac pripovijedao vlastitoj djeci, navečer prije spavanja. Ali kad je odlučio zapisati te priče, staviti ih na papir, shvatio je da je sve mnogo složenije. Bilo mu je jasno da je riječ o pričama u kojima mogu uživati ne samo djeca, nego i tinejdžeri, pa i odrasli. Da u njima svatko može pronaći nešto što mu je zanimljivo i intrigantno. Te su se priče vrlo brzo počele raslojavati na pet ili šest različitih razina. U njima je sve to što kažete. I ekologija, i altruizam, i suživot onih koji se međusobno razlikuju. I još mnogo toga. To je uistinu knjiga s mnogo slojeva.

Što inače mislite o Sepúlvedi kao piscu, redatelju i novinaru, ali i aktivistu? Koliko su vam zanimljivi i bliski njegova poetika i opus?

On je i sam na neki način bio poput junaka nekog romana. Njegov je život bio uistinu nevjerojatan. U vladi čileanskog predsjednika Salvadora Allendea radio je u Ministarstvu kulture, da bi bio uhićen nakon državnog udara Augusta Pinocheta. Osuđen je na dvije i pol godine zatvora, ali je zahvaljujući pritisku Amnesty Internationala i međunarodne javnosti premješten u kućni pritvor. Iz njega je uspio pobjeći i priključiti se pokretu otpora. Kasnije je uhićen i drugi put, ali mu je kazna opet preinačena zbog prosvjeda diljem svijeta. Dosta dugo živio je s Indiosima u amazonskoj prašumi, pa mislim da je upravo tu počela njegova predanost očuvanju okoliša. Početkom 1980-ih godina dobio je azil u Njemačkoj, pa je deset godina živio u Hamburgu. Jedno vrijeme radio je i kao vozač kamiona na relaciji Hamburg‒Istanbul. U Njemačkoj je počeo surađivati s globalnom nevladinom organizacijom Greenpeace, i postao je itekako angažiran aktivist. Svakako je bio i angažiran intelektualac, jer je angažman obilježje većine njegovih djela. Autor je niza romana za odrasle, koji su izuzetno uspjeli. Također i romana za djecu, koji su odlični, ili barem jako dobri.

Pitao sam to i zbog toga što lik pjesnika koji u stripu pomaže mačkama itekako sliči Sepúlvedi. Čini mi se da to nije posveta samo njemu kao književniku, nego i kao osobi?

Da, upravo se o tome radi. Ali to nije bila Luisova želja, jer je nažalost preminuo prije nego što sam dovršio strip. Nakon što sam pročitao knjigu, znao sam da mu na neki način moram dati posvetu. A kad je umro, shvatio sam da to moram napraviti baš u stripu. Obratio sam se njegovoj supruzi Carmen s pitanjem smijem li njegov lik koristiti u adaptaciji romana. Kad sam dobio potvrdan odgovor, to sam shvatio kao iznimnu čast, ali i podjednako iznimnu obvezu. Bila to velika posveta Sepúlvedi.

Formalno se može reći da je pred čitateljima basna, u kojoj su protagonisti životinje koje govore. Je li bilo izazovno crtački kreirati sve mačke i ostale životinje u stripu, ali i dvojicu ljudi?

Mislim da je Orwellova Životinjska farma jedna od najsnažnijih i najdojmljivijih knjiga koju sam u životu pročitao. Stvar je upravo u tim životinjama, jer mislim da s njima kao likovima možemo vrlo učinkovito prenijeti sve ideje koje želimo. Izbor samih životinja nije bio nimalo lagan. Sepúlveda u romanu daje detaljnije informacije o samo jednom liku. Naravno, to je glavni junak Zorbas, koji je opisan kao veliki, debeli mačak. To je ono najvažnije, a gotovo i jedino što o njemu znamo. Kad sam počeo raditi na strip adaptaciji, pitao sam ga želi li možda dodati neke detalje u opisima likova. Odgovorio mi je da ne želi jer ima potpuno povjerenje u mene. Dao mi je apsolutnu slobodu u radu. Meni je to značilo da moram početi „kopati“ po knjigama i doznati što više o mačkama. O pasminama mačaka, o njihovom ponašanju i psihologiji, o svemu onome što mi je moglo biti korisno u stvaranju stripa. Vodio sam se time da mačke u stripu moraju biti međusobno različite, baš kao što postoje i različiti tipovi ljudi. Odlučio sam priču u stripu kreirati potpuno iz mačje perspektive. Osim samog Sepúlvede, koji se pojavljuje kao najvažniji ljudski lik, jedini čovjek u stripu jest gospodin koji Zorbasu donosi hranu dok su njegovi vlasnici na ljetovanju. Uz to, vidimo samo noge tog čovjeka koji je svojevrsni posrednik između dvaju svjetova.

Radite li trenutačno na nekom novom stripu? Postoji li mogućnost da obradite još neka Sepúlvedina djela? Ili možda djela nekog drugog pisca?

Obitelj Sepúlveda predložila mi je da u strip adaptiram Luisov roman Starac koji je čitao ljubavne romane. Tako da trenutačno privodim kraju crtanje tog stripa. On bi u konačnici trebao imati 110 stranica, a ja sam sada na 96. stranici. Ovaj me rad posebno veseli, jer je to Sepúlvedina najčitanija i najprodavanija knjiga. Kad završim rad na tom stripu, namjeravam također u formi stripa obraditi roman Srce tame Josepha Conrada. U tom će stripu svi likovi opet biti životinje. To neće biti samo obrada Conradova romana, nego ću ubaciti i neke motive i detalje iz Coppolina filma Apokalipsa danas. Osobito me intrigira rasprava iz filma o tome je li rat inherentan ljudskoj vrsti, kao i sagledavanje tog „srca tame“ iz šire društvene perspektive. Naravno, i taj će strip biti angažiran. Životinje kao likove koristit ću i zbog toga da mi one omoguće izvanjsku točku gledišta, odnosno perspektivu sa strane. Conradov roman planiram što je više moguće prilagoditi sadašnjem vremenu.